Oscar Wong/Getty Images Prije nego što stignete do kraja ove rečenice, vjerojatno ćete pogledati, dodirnuti ili barem razmisliti o provjeri telefona. Odnosno, ako već ne čitate ovu priču o njoj za početak.
Ne trebate statistiku da biste znali da su skoro svi zalijepljeni za ekrane u džepovima ovih dana, ali evo ih svejedno: Prema Istraživački centar Pew , 92% odraslih Amerikanaca ima mobitel, a 90% tih vlasnika mobitela kaže da je gadget često uz njih. Gotovo trećina kaže da nikada, nikada ne isključuju svoje telefone.
Da, tehnologija je revolucionarna i revolucionarna te je promijenila mnoga naša zanimanja, industrije i živote. No, na druge načine, učinili su nas i ozbiljno tjeskobnima, manje produktivnima i beskrajno rastreseni, čak i ako to mrzimo priznati. Napad naše svakodnevne (pre) izloženosti tehnologiji stvorio je relativno novi oblik tjeskobe koji se odnosi samo na potrebu da ostanete povezani, kaže psihologinja za istraživanje Larry D. Rosen, dr. Sc , profesor emeritus i bivši predsjedatelj odjela za psihologiju na Kalifornijskom državnom sveučilištu, Dominguez Hills i autor nadolazeće knjige Rastreseni um: drevni mozgovi u svijetu visoke tehnologije . 'Naši telefoni pišu, bljeskaju, vibriraju - bilo što da nam privuče pozornost', kaže on. 'Stalno čekate sljedeću obavijest.' (Želite li steći neke zdravije navike? Prijavite se za dobivanje savjeta o zdravom životu izravno u vašu pristiglu poštu ... samo, znate, isključite obavijest!)
Polako, ali sigurno, navikli smo na te zvukove i zujanje, kaže Rosen, slično kao i Pavlovljevi psi. 'Svakim prstenom naš mozak ispušta malo kortizola ili malo dopamina-e-poruka ili tekst tjeraju nas da se osjećamo pod stresom ili da se osjećamo sretno-a ono što to čini urotilo nas je da učinimo još bržim odgovorima', kaže on. Davno su prošli, kaže, dani kada je bilo u redu ostaviti telefon kod kuće kad ste samo nakratko otišli u trgovinu. Danas, ako se netko usudi odgoditi njezin odgovor na vaš tekst, vjerojatno pretpostavljate da ste rekli krivo.
Bar nismo sami. Sve vrste ljudi osjećaju ovu telefonsku tjeskobu, kaže Rosen, a ne samo oni od nas za koje je veća vjerojatnost da će biti zabrinuti. Evo nekoliko vrlo specifičnih načina na koje vam telefon ozbiljno ide na živce, plus što učiniti u vezi s tim.
Anksioznost zbog slabe baterije
Georgejmclittle/Shutterstock Devedeset posto nas pati od ovog vrlo posebnog oblika telefonske tjeskobe, prema a nedavno istraživanje od 2.000 korisnika pametnih telefona u SAD -u proizvođača elektronike LG. Istraživanje je pokazalo da su ljudi sa anksioznošću pri niskim nivoima baterije rekli da su se osjećali panično kad su baterija telefona pada ispod 20% zbog prijeteće prijetnje izlaska iz mreže. 'To je način panike', kaže Rosen. 'Ne mislite da ćete imati vremena napuniti je i ne znate kako ćete ostati povezani ako je ne napunite.' Glavni simptom LBA? Traženje stranca da posudi punjač. 'Kad pogledate ponašanje ljudi oko ove tjeskobe, izgledaju prilično opsesivno', kaže Rosen. (Iscrpljuje li vam mobitel sreću?)
Sindrom fantomskih vibracija
Osjetite vibraciju u džepu i izvadite telefon da vidite tko vas zove - samo da biste saznali da je vibracija jednostavno proizvod vaše mašte. 'Prije deset godina, da ste osjetili šuškanje u džepu, posegnuli biste i ogrebali ga', kaže Rosen. 'Sada, čak i ako znamo da ne nosimo telefon u džepu, ne mislimo da bi nas to moglo svrbiti.' Polako, ali sigurno, kaže, fenomen fantomske vibracije je zavladao.
Najnovija istraživanja sugerira da što ste zabrinutiji zbog toga što ćete ostati povezani, veća je vjerojatnost da ćete taj svrbež pogrešno protumačiti kao Snapchat obavijest ili dolazni tekst. Kao takav, ovaj sindrom se ponekad naziva i 'anksioznost prstena'.
Nomofobija
Racorn/Shutterstock Vi ste nomofob ako se bojite ostati bez telefona. 2015 godine studija razvio upitnik o nomofobiji za mjerenje ovog straha i otkrio da se što više slažete s izjavama poput 'Bio bih ljut ako ne mogu koristiti svoj pametni telefon i/ili njegove mogućnosti kad to želim učiniti' i 'Da nemam svoj pametni telefon sa mnom, osjetio bih tjeskobu jer nisam mogao odmah komunicirati sa svojom obitelji i/ili prijateljima ' - hej, svi smo bili tamo - što ste više nomofobičniji. Još jedna 2015 studija stavili su ovaj koncept na kušnju prisiljavajući malu skupinu korisnika iPhonea da dovršavaju zagonetke za pretraživanje riječi, zanemarujući njihove telefone koji zvone. Izvijestili su o većem osjećaju anksioznosti te su im se broj otkucaja srca i krvni tlak povećali, a osjećali su i da su se lošije nosili sa svojim zagonetkama.
FOMO
Bloomua/Shutterstock Strah od propuštanja mogao bi biti izvorni stres za pametni telefon. Najčešće ga pokreću postovi na društvenim mrežama zbog kojih žudimo da budemo dio svega što post viši, bilo da se radi o rasprodanom koncertu, ekstravagantnoj obiteljskoj večeri ili prvim koracima unuka. Jedno od Rosenovih studija pratilo je korištenje pametnih telefona među studentima tijekom 8 tjedana. U prosjeku su učenici koristili telefon četiri puta na sat, samo 4 minute odjednom. Zašto kratki rafali? 'Tako se bojimo propuštanja', kaže. Prirodno se uspoređujemo sa savršenim verzijama života naših prijatelja i obitelji u tim gramovima i snimkama, što može dovesti do osjećaja ljubomore, pa čak i depresije. Sljedeća najbolja stvar za živjeti taj život je prvi koji mu se sviđa 'sviđa mi se' ili komentira. (Evo kako vaš telefon može otkriti jeste li depresivni.)
Što možete učiniti?
Stalna povezanost znači da svom umu nikada ne damo priliku da naleti na kreativne misli. Oduzimamo si kvalitetno vrijeme povezivanja s prijateljima i obitelji jer provodimo više vremena gledajući ono što nam je na telefonu nego ono što im je na licima, kaže Rosen. Umanjujemo naše osobne komunikacijske vještine jer propuštamo te emocionalne trenutke i potpuno uništavamo san ostavljajući zvono uključeno dok nam telefon sjedi na noćnim ormarićima. Znate sve strahote, ali to ne znači da ste željni smanjivanja.
Srećom, male promjene mogu dovesti do velikih poboljšanja. Počnite tako što ćete postaviti raspored kada ćete provjeravati telefon, kaže Rosen. Ne mora biti zastrašujuće: postavite mjerač na samo 15 minuta. Nakon što utišate telefon, okrenite ga prema dolje kako ne biste mogli vidjeti obavijesti. Kad se mjerač vremena isključi, imate 2 minute da pogledate što god želite na svom telefonu. Zatim ponovite. 'Kad ovo budete uspjeli, počet ćete primjećivati - a možda će trebati i cijeli tjedan da prekinete naviku - da kad se alarm oglasi, utišate ga i nastavite raditi', kaže Rosen. Tada je vrijeme da povećate mjerač vremena na 20, 25 ili čak 30 minuta.
Kad ste radili do 30 godina, 'prokleto vam dobro ide, s obzirom da ste samo udvostručili svoje uobičajeno vrijeme', kaže on. Tada možete upozoriti osobe s kojima najviše komunicirate da provjeravate telefon svakih 30 minuta i da očekujete da se čujete samo u tim intervalima.
Kad se to počne osjećati ugodno, primijenite isti princip na svoje slobodno vrijeme. Neke tvrtke uvode pravilo '7 do 7', objašnjava Rosen. Zaposlenici mogu slati e-poštu u bilo koje vrijeme, no trebali bi očekivati da im se bilješke čitaju između 7 i 19 sati. Sat prije spavanja (znate što dolazi) potpuno isključite telefon i ostavite ga u drugoj prostoriji. 'Znam da je to jako teško, ali provjera telefona usred noći uništava vaš san', kaže Rosen. I ne, dodaje, ti nemoj morate ga koristiti kao alarm. 'Sat za budilicu možete nabaviti u trgovini od 99 centi.'
